Prvi je što kada krivimo nekog drugog, ne preuzimamo odgovornost, nemamo ništa što treba da poboljšamo, ništa da naučimo, ništa da ispravimo. Dobro spavamo noću, istina, ali za to plaćaju uveliko oni oko nas i mi sami, jer je moguće da bismo mogli ponoviti istu grešku. Drugi razlog je što gde ima besa, ima i krivice, a gde ima krivice, naći ćete i kažnjavanje i zlostavljanje, bilo prema sebi ili prema ljudima kojima pripisujemo uzrok problema. Na ovaj način, izvlačimo se sa kontrolisanjem, kažnjavanjem i mučenjem osobe za koju verujemo da je uzrok naših muka, jer imamo opravdanje koje nas oslobađa i štiti. Za sve su oni krivi!