Sophie Kinsella

Na postaji Waterloo Istok poput lave nahrupimo iz vlaka i s olakšanjem udahnem hladan zrak pun smoga.

Trenutačno radim na jako uzbudljivom projektu za Coffeewite, tvrtku koja će uskoro predstaviti novo vrhnje u prahu za kavu, koje napravi bogatu pjenu kao da pijete kapućino.

Moj tata voli reći da čovjek ne smije odgristi više nego što može progutati.

moglo bi biti i gore. Na koje s

tata voli reći da čovjek ne smije odgristi više nego što može progutati. Ali ja želim golem griz života. Zato sam i došla ovamo.

Sredina je prosinca, ali božićnoj atmosferi ni traga.

Zapitam se bih li to mogla biti ja. Bih li ja mogla biti kao Demeter? Kad napravim sve kako treba, bih li mogla dobiti takav život? Ne mislim samo na ono što posjeduje, nego na to kakva je. Na njezino samopouzdanje.

Izgledala sam drugačije. Osjećala sam se drugačije. Čak sam se i počela šminkati drugačije, svakoga dana vrlo precizno olovkom ocrtavati usne, iscrtavati oči

Moj tata voli reći da čovjek ne smije odgristi više nego što može progutati. Ali ja želim golem griz života. Zato sam i došla ovamo

Ne smijete se opustiti ni na sekundu, jer ako se opustite, netko će vas pregaziti.