Ona je cvrsto zatvorila oci, ali je slika ostala I sada je cula zujanje opet, jasnije uz pomoc vetra.
Suzana je mislila da je zvuk mora odjednom postao jaci I da vetar vise nije letnji nego je hladniji.
Oni su bili cvrsti I odlucni. Iznenadjena, pocela je da se okrece da vidi odakle dolaze.
Suzana je pustila stabljiku bele rade koracajuci polako napred sve dok nije stala tacno iza Lili.
U Suzaninoj glavi sve je powtalo tiho.
Vise nije cula bumbare.
Ni sum mora.
Ni sestrin produzen vrisak.
Suzana je sedela mirno u crkvenoj klupi I nezno je sisala tabletu za grlo koju je krisom stavila u usta. Razmisljala je o onom sto je pop rekao. Da li je stvano tako?
Tesko, zar ne ?